Tetris

Moj otac je pušio od svoje pubertetske dobi. I pio je puno. Bar do 1990. kad se rodila mlađa sestra, tada je samo prestao. Dan danas ga zafrkavamo za to jer je nakon njegovog prestanka propala jedina birtija u selu. Pušio je dalje, i to puno, do sredine ’90.-ih kada je samo prestao. Odlučio je da neće više pušiti i nikad više nije zapalio niti jednu cigaretu. Mada kaže da dan danas osjeti okus cigare u ustima. Nakon svih ovih godina.

No, ovisnost nije nestala. Dapače,postala je možda još i gora. Otac se navukao na Tetris. Najprodavaniju rusku igricu prošlog stoljeća u kojoj je jedini zadatak bio da slažete razne pravokutne i ine oblike unedogled dok se igrica ubrzava i ubrzava. Ni ne znam postoji li to još uvijek. E, taj Tetris. Na nekom od selskih proštenja namolio sam roditelje da mi kupe Tetris set koji je prema današnjim standardima performansama u rangu daljinskog upravljača. Tada, sredinom ’90.-ih, nakon rata, u provinciji… To bio big deal. Da ne ispadnem skroz bogac, imao sam ja onu konzolu sa žutim kazeticama i Super Marija, tenkove i slično. Tetris je bio mobilnost.

Zamalo neograničeno kretanje koje je eventualno mogao sputavati vijek baterija. Ne znam točno kako se to dogodilo, ali netko je jednom ostavio Tetris u kupaonici na ormariću kraj wc školjke i tako je otpočela era obaranja rekorda u svim mogućim inačicama Tetrisa. Umjesto cigare u ruci, u ruci je bio stroj od kancerogene kineske plastike i ruske briljantne jednostavnosti. Točnije, nekoliko njih. Troši se tehnika. Godine su prolazile, a Tetris u kupaonici je postao uobičajena pojava. Kupaonski fenomen koji je odolijevao čak i pojavi brzih interneta, pametnih telefona i sličnih pizdarija.

Ali ništa nije vječno, pa ni ta tradicija igranja Tetrisa koja je potrajala skoro 20 godina u našoj kući. Shvatio sam to tek nedavno. Između poslova sam odjavio stan i privremeno doselio k svojima na selo. Opet! Koristio sam taj wc i sam već puno puta, ništa mi nije zapelo za oko. Imun na domaći kraj čiji sam dio toliko godina bio. Spoznaju o kraju jedne ere sam doživio tek neki dan kad je otac sav uzbuđen izašao iz wc-a s pametnim telefonom da mi pokaže kako je na YouTubeu pronašao verziju pjesme “Ja sam momak Bilogorac”. Istu onu koju mu je njegov otac, moj djed, poklonio za rođendan na Radio Kapeli 1972. godine. Tetris je mrtav, živio Tetris.

Tetkojebac iz provincije

Teško mi je pojasniti u kakvim se ponekad situacijama nađem. Neke budu toliko bizarne da ... Read more

Uvodno

Volim pisati. Oduvijek sam volio pisati. Od najranije dobi smišljao sam kratke priče, scenarije u ... Read more

Odgovori