Psi

Postoji nekoliko vrsta ljudi na ovom svijetu. Ona vrsta koja voli sve životinje, ona vrsta koja voli pse i one lude žene koje briju na mačke i to. Poštujem ih sve. Volim životinje. Nemam ništa protiv mačaka, ali obožavam pse. Volim ja i ostale životinje, da ne steknete krivi dojam, i nije mi bitno na ražnju ili ispod peke. Bitno da ima krumpira pride. Bez salate se može. Nego, psi čudno djeluju na mene. Čine me boljim. Mnogo ljudi razgovara sa psima, ali kad ja to činim psi mi imaju francuski naglasak. Da, čudni su ti psi. Kad sam radio kao poštar bio sam najgori po pitanju pasa. Umjesto da na dnevnoj bazi ratujem s njima, kao što priliči poštaru, ja sam se igrao s njima. Hranio ih, mazio…

Postoji jedan pesonja u bjelovarskoj Ulici Vladana Desnice kojeg sam znao pozdraviti čak i kad nije bilo pošte za taj kućni broj. Sjećam se jednog malog mješanca iz Novih Plavnica koji je bio u zatvorenom dvorištu dok su svi njegovi kompići veselo jurišali za mnom uzduž ulicom gore – dolje. Prirastao mi je taj mali seronja srcu pa sam svaki dan dio gableca ostavio u bisagama motora da bih mu dao. Bez obzira bilo pošte ili ne. Kad već ne može jurcati za mnom, da bar malo gušta. Zapravo, sad kad se osvrnem ovako, svega su me dva psa u mojoj kratkoj poštarskoj karijeri stvarno i ugrizla. Kasnije sam se skompao i s njima, sad smo si ok.

Od malena sam okružen psima pa mi je prirodno biti im blizak. Vjerujem da mnogi ljudi mogu poistovjetiti. Kao i u mnogim obiteljima, i u mojoj pas nije životinja već član obitelji. Iskreno, za nekim sam psima plakao više nego za nekim ljudima. Takav sam. S jednim sam psom odrastao i o njemu ću zasigurno još pisati i zbog tog psa i svih uspomena, često se zapitam ono poznato pitanje – čime smo mi zaslužili pse? Sjetio sam se pasa baš danas jer je ono doba godine kada se psi cijepe. Za odgovorne to znači postupiti odgovorno, za Kineze nije bitno je li pas cijepljen ili ne, a neodgovorni svoje pse naprosto odbace kada dođe do sezone cijepljenja. Srce mi se slama kad vidim po fejsu milijun objava o psima koji su odbačeni i traže dom, a ne mogu ih udomiti sve.

Moj se pas cijepio danas, pa sam se tako i sjetio osvrnuti na ovo sve. Imam psa mješanca koji je već star, lijen, smrdi, ali to je moj pas i vjerojatno je najbolji pas na svijetu. Ili bar u top deset. Rano ujutro, a 9 je rano kad si nezaposlen, na vrata mi je banuo lokalni veterinar. Pas je već bio u kući jer stalno i je u kući, pa ga nisam morao puno loviti. Zapravo, dojma sam da je on ovo podnio bolje no ja. Bez puno buke i vrzmanja, dok sam ja to primio puno stresnije. Srećom, umirio me veterinar i dao mi neke bombone na kraju. Mada još nisam došao sebi. No, odradili smo to, u prosjeku, stoički. Iziskuje cijepljenje psa neki trošak, neosporna činjenica, ali ne opet baš toliki da bih ga izbacio na ulicu i pravio se da ne postoji. Ne mogu shvatiti ljude koji to čine. Ne želim ih ni shvatiti, ne želim ih uopće znati. Tko može toliku ljubav, samo tako, pretvoriti u mržnju, čemer i jad za mene čovjek i nije.

Zbogom nasilje

Čovjek uči. Takvo je biće. Uči, napreduje i postoji. Ili ne uči i propadne. Brojne ... Read more

Što Jasmin Stavros zna o ženama?!

Uvijek kad čujem onaj megahit "Ženo" ne mogu da se ne zapitam - što Jasmin ... Read more

Jedan komentar na “Psi

Odgovori