Maya

foto: carica Maya i njezini podanici

Život zaista piše čudne priče. Djevojka i ja tako već zamalo godinu dana živimo i radimo u Zagrebu. Pitate se kako boravak u stranjskom svijetu podnosi jedan ortodoksni Bilogorac?! Nije lako, priznat ću, ali s daljinom postajem svjesniji kraja iz kojeg dolazim. Tako da nije bed, a i onak… Svi živi iz Bj rade u Zgb. A i sada je lakše kada nas je troje. Da, troje.

I djevojka i ja smo veliki ljubitelji pasa. Logičan je korak stoga bio udomiti psa. Nakon što smo se sredili i smjestili, upustili smo se u potragu za psom. Psom bez doma. Pobornici smo ideje udomljavanja pasa te smo tako i učinili. Tjednima, mjesecima smo obilazili azile, pratili stranice udruga koje se bave životinjama. Malo je tužno što je previše tih stranica, ergo napuštenih životinja. Lažem, jako je tužno. Nakon poduže potrage, brojnih pročitanih priča pasića koji traže dom, udomili smo Mayu. Mješanku ptičara i pitaj Boga čega. Pronađena je na ulici s cca 6 mjeseci i od tada je bila u udruzi. Sad je stara oko 2 godine.

Fora mi je kako se brojne osobe imena Maja nađu začuđene kad čuju da se pas zove Maya. Vidite razliku. Pas je s y pa je sve ok, cool i moderno, a i bilo bi bedasto mijenjati joj ime sada kad je stasala i naučila se na njega. Maya je kod nas sad već mjesec dana, a kao pravi pas iz azila koji nikad nije imao obitelj, Maya je strašno privržena svojim ljudskim prijateljima. Teško se odvaja od nas, pa makar i na sekundu. Cvili, zavija, laje, grebe… Ali kad smo se navikli na to da nas susjedi u zgradi ne vole i da novi stan u Zagrebima nije lako pronaći, shvatili smo da Maya ipak daje puno. Teško je to opisivo.

Da, reći ću ljubav. Floskula, ali to je ljubav. Posve dvosmjerna. Velika obaveza za nas, ali vrijedi. Na nama je da je s vremenom naučimo da nema straha od napuštanja i da je ovo njezina obitelj i njezin dom. Na koncu, siguran sam, ona će slomiti srce nama. Godine suživota su pred nama, planiramo ih dobro iskoristiti. Svo troje. Maya je pas i radi pseće stvari, a djevojka i ja smo oni najgori vlasnici pasa koje znate. Hvalimo se s Mayom ljudima, pokazujemo njene slike strancima koje to zanima ili ne zanima, non stop pričamo njoj… Ponosni smo. O, da.

Baš to me dovodi kraju ove male priče. Danas sam bio jako ponosan. Maya se teško nosi sa samoćom, a mi ipak moramo raditi i zarađivati i živjeti, pa smo pronašli ekipu koja radi sa psima. Nije to vrtić, već se pas socijalizira, uči na naredbe, a pritom i uživa. Pas je sretniji, susjedi su sretniji, a nama je srce na mjestu. Obično nakon posla odem po psa i skupa odemo doma, čujem kako je provela dan, izgrlimo se i izljubimo i sve što već ide. Danas sam tako dočuo kako je moja pseća dama pokenjala najveći drek na psećem igralištu. Toliko velik da su ga drugi psi došli pogledati, a ljudi su ga u pozadini opisivali držeći se za podlakticu. Ponosan sam je na lajni vodio doma, uzdignute brade i prolaznicima govorio: To je moj pas, to je Maya.

p.s. Udomi, ne kupuj.

Valentinovo

Cinik sam po prirodi. Veliki cinik. I mrgud. Namćor čak. Oni stariji što pamte kažu ... Read more

Gorje krhotina

U ono vrijeme, u početku, svijet nije bio ništa nego nepregledna pustoš omeđena slatkom vodom. ... Read more

5 komentara na “Maya

  1. hvala Vam
    Maya je bila kod mene 1.5 godinu i fali no moja sreca je ogromna kad znam da je sretna.Ljubite mi ju i cuvajte
    💖💖💖💖

  2. Bravo,osim što ste plemeniti,i Maya je sretnica što je dobila takve ljudeke,još ste i duhoviti i nasmijaste nas do suza! :)))))))

  3. Maya je cura u koju sam se zaljubila na prvu. Da sam znala ranije za ekipu koju spominjete, olaksalo bi mi odluku za udomljenjem. Molim vas budite ljubazni podjelite s nama kontakt ekipe koja radi s psima, kvazi “pseci vrtic”. Mayi saljem VELIKU PUSU. Mi smo na Ravnicama, pa ako ste tu negdje mozda se i sretnemo u setnji. Necemo moc pogrijesiti jer je njena slicica i dalje na magnetu naseg frizidera.

Odgovori