Loša detektivska priča

Nekada davno, radio sam kao vodoinstalater. O tome će tek biti puno priča. Danas je na redu jedna loša. Na radiju svira Del Shannon, ja sam završio akademiju, okačio značku o rever i pravac Bronx. Zalizan, u baloneru i s čikom u ustima. Zajeban je to posao. Čovjek se u aktivnoj službi nagleda svakojakih sranja. Doslovno. S vremenom se naučiš nositi sa svim. Sve ti postane ravno. Osim jedne stvari. Ne postoji udžbenik niti pravilo koje bi ti moglo pomoći da preboliš gubitak partnera. A baš to se dogodilo meni… Boško i ja smo postali prijatelji već na prvoj godini vodoinstalaterske akademije. Nebrojno puta smo jedan drugog izvlačili iz sranja u koja smo upadali. Doslovno. Ništa nas nije moglo zaustaviti. Nije bilo tog začepljenja koje mi nismo mogli odčepiti, nije bilo tog navoja kojeg nismo mogli zadihtati. I prije nego bih ja rekao kudjelja, Boško ju je već namatao na navoj.

Zbog toga smo i zaposleni u istom komunalnom poduzeću. Kao partneri. Dodijelili su nam vozilo i krenuli smo u rješavanje najtežih slučajeva. Išlo nam je dobro. Postali smo strah i trepet ulice i kanalizacije. Živjeli smo za tu značku koju smo nosili na reveru. No, s vremenom smo stali na žulj mnogima koji su voljeli obilaziti zakon. Mnogi komunalni redari su udaljeni s radnih mjesta zbog nas, a mi nismo štedjeli nikoga. K tome, bili smo nepodmitljivi. Posebno se sjećam slučaja braće Ferreli. Boško i ja smo radili mjesecima na tom slučaju. Gadovi su vraćali vodomjere unazad pod pokroviteljstvom stanovitih moćnika. Taman smo bili nadomak tome da razotkrijemo i uhitimo sve dilere i nelegalne distributere pitke vode kada se dogodila nesreća.

Kapetan me nazvao u ranim jutarnjim satima i rekao da se Bošku dogodila tragedija. Hitro sam odjurio do njegovog stana. Nisam mogao ništa poduzeti. Boško je bio mrtav. Dežurna ekipa je utvrdila da je riječ o nesretnom slučaju. Za vrijeme kupanja, u kadu mu je upao upaljeni fen za kosu. I mikrovalna. I veliki plazma televizor. A vjerujem da je pomoglo i to što je imao svezane ruke i prerezan grkljan. Nisam se mirio s tim da je riječ o nesreći. Sve mi je to smrdjelo na mafijaško ubojstvo. Kapetan me htio udaljiti sa slučaja i poslati na godišnji, ali nisam mu dozvolio. Bacio sam se na rješavanje tog slučaja. Morao sam osvetiti Boška. Moja sumnja je, naravno, bila bačena na braću Ferreli. Nekoliko dana kasnije sam odjurio k njima i u obojicu ispalio po nekoliko desetaka hitaca. Opirali su se uhićenju. Tamo sam našao dokaze koji su upućivali da su oni krivi za veliku nestašicu vode ’99. i ubojstvo Boška. Slučaj je bio riješen.

Po prvi puta sam riješio slučaj bez Boška. Bilo mi je čudno i neobično. Nitko mi nije čuvao leđa. Kapetan me tada suspendirao zbog prekomjerne upotrebe sile i tucet mrtvih osoba. Vratio sam mu oružje i značku. Povukao sam se iz postrojbe. Nisam mogao podnijeti činjenicu što nisam nikako mogao pomoći Bošku te večeri. Da sam se barem javio na mobitel na koji se tako često volim ne javiti. Od tada više nikada nisam ubio ni jednog čovjeka. Do danas. Ako ovdje ubacite dramatičnu glazbu završetak je daleko bolji.

Zimske radosti

U Južnoj Koreji već danima traju Olimpijske igre na kojima sportaši od prvog dana kukaju ... Read more

Pozdrav Zeppelin Craft Brewery

U početku bijaše prazne krigle i suha grla. Tada se netko, prije otprilike 7000 godina, ... Read more

Odgovori