Jebi se narode, živjela mirovinska reforma

Uvijek je nezahvalno pisati o politici i komentirati bilo što. Imati svoje mišljenje u ovoj zemlji je skup sport jer se uvijek nakalemi neki lokalni majmun iz Melbournea ili još dalje da me pita gdje sam bio 1991. U maloj školi, jebi ga, završimo s tim. Nadalje bijelac sam, heteroseksualac, Hrvat, katolik sa svim sakramentima koje sam dosad uspio (s)kupiti, još uvijek u RH, odslužio uredno vojni rok i platio državi sve poreze. I to na silu! Bio blokiran skoro tri godine dok se Porezna nije namirila. Ok, sam sam te dugove i napravio. Nećemo sad bježati, je l’. No, vratimo se sad na komentiranje nacionalne politike i predstavljanje vlastitog stava. Čini mi se da je sad pravi trenutak za to. Nogomet, Rusija, Vatreni rasturaju… Koga briga za išta drugo? Isto misli i Vlada koja, eto, baš sad smjera predložiti i sprovesti neke reforme po pitanju mirovinskog sustava.

Puno se piše o tome po portalima, puno je i šuma u komunikaciji, o mnogo toga se tek priča, ali priča je poprilično jednostavna. Imamo previše umirovljenika i premalo ljudi koji rade te je mirovinski sustav u kurcu. Naime, u ovoj zemlji je zakon postavljen tako da ako primate plaću na bijelo, ako je primate u kuverti – to nije to, obavezni ste zakonom uplatiti sebi štednju kako biste jednog dana imali mirovinu. I onda je netko shvatio da nas ima manje od 4 milijuna jer je oooogroman broj radno sposobne ekipe zbrisao van. Kad odbijete milijun umirovljenika, radno nesposobne i djecu, otprilike 426 radnika u ovoj zemlji uplaćuje u mirovinske fondove i to zato što moraju. Sve u svemu, neodrživo.

Onda se netko u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava dosjetio kako bi taj veliki manjak love, a pričamo o milijardama kuna, mogao posuditi od ekipe koja 20-30 godina špara (i to na silu) za svoje mirovine. To je pljačka. Samo što nam se ne krade samo sadašnjost, već i budućnost. Mislim, bila bi to krađa kad bi se netko bunio – ali nitko se ne buni. Posve je izvjesno da će reformom mirovinskog sustava ljudima koji odvajaju sebi godinama biti otete milijarde kuna. I nema Crkve da se buni, nema Željke Markić da se buni, nema generalskog zbora da se buni, nema čak ni ostataka radničke klase da se buni… Nas se to ne tiče. Ipak, ne kradu nas pederi. To bi bilo vrijedno bune. Možda i referenduma. Nitko se ne buni, a ako se nitko ne buni nema ni žrtve. Ako je tako onda nema ni zločina. Negdje u ovome se krije i razlog zašto se ljudima gadi politika i zašto odlaze iz zemlje.

Još uvijek ne iznosim mišljenje, nemojte još pljuvati po meni, tek sad dolazim do toga. Čitao sam danas malo o toj najavljenoj reformi i mnogo razgovarao s ljudima koji komentiraju buduću reformu mirovinskog sustava, ali onako, u kafanskim razgovorima i nema tu nekog bunta ili volje da se išta mijenja. Osim onih par jebivjetara iz Zaleđa, Kornera ili Živog zida, ni sam ne znam više. Slučajno sam tako kroz razgovor doznao par zanimljivih stvari o ministru zaduženom za reformu mirovinskog sustava. Mladi gospodin se zove Marko Pavić. Ne znam čovjeka, ali vidim da je nešto malo stariji od mene. Visoko obrazovan i sve. Doktorirao čovjek zaštitu okoliša, magistar znanosti iz fizike, usmjerenje meteorologija i oceanografija. Svi podaci su dostupni na stranici ministarstva, ne izmišljam. Ok, ima još nekih stvari uz ovo, malo banaliziram, ali…

…ako naše mirovine nisu morske zvijezde ili gusta naoblaka koja dolazi s anticiklonom iz panonske nizine, mi i naše mirovine se možemo, da prostite, jebat. Možda se čovjek fakat okružio sjajnim ljudima koji barataju ekonomijom kao Prosinečki bocom konjaka, ja to ne znam. Na prvu me ipak hvata nelagoda što veeeeliku reformu mirovinskog sustava provodi čovjek koji ne kaže morska krava nego lamantin. Ali narode, pa tako nam i treba. Za narod koji nema volje mijenjati stvari, ustati protiv nepravde imam samo jednu poruku, to je ono moje mišljenje koje od početka hvatam, a ono je ukratko: – Jebi se narode. Tako ti i treba.

Goveda

Nisam praktični vjernik. Nisam to nikada bio, ali poznajem sve potrebne tradicije i dobro znam ... Read more

'98.

Sjećam se što sam imao na sebi kad je Hrvatska dobila Nizozemce u onoj utakmici ... Read more

Odgovori