Glenn

Nisam znao da je Birmingham drugi najveći grad u Engleskoj. Nisam nikada ni razmišljao o tome. Zapravo, malo tko razmišlja o drugim gradovima u Engleskoj osim o Londonu. Eventualno Liverpool… S oko milijun i sto tisuća stanovnika, Birmingham je engleski drugi najveći grad, ali i veliko industrijsko sjedište srednje Engleske. Regija West Midlands, točnije. Metalurški i industrijski centar i zadnje utočište pravih Engleza. Bar ako je suditi prema riječima sugovornika kojega sam nema dugo sasvim slučajno susreo. Lik se zove Glenn, a upoznao sam ga u Barceloni. Onoj osječkoj. Jednako dobra, ako ne i bolja.

Kao što mi se često dogodi da na neobičnim mjestima upoznam neobične ljude u neobičnim situacijama tako sam i Glenna sreo posve neočekivano. Sišao s vlaka u Osijeku, ušao u Barcelonu, a tamo sjedi taj četrdeset i nešto godišnjak, žut i proćelav te uporno ponavlja moje ime nakon upoznavanja. Prvo mi je palo na pamet, čudak neki, kad ono tip se ne pravi Englez. On jest Englez i rodom je, začudo, Slavonac. Doći ćemo do toga. Znam se služiti engleskim jako dobro, mada mi novi frend, Glenn, kaže da smo kao Hrvati strašno amerikanizirani u izgovoru. Dao mi je primjer lokalnog govora i nisam ga razumio ništa osim “cunt” na kraju rečenice. Da, amerikanizirani smo. Ipak, fino smo popričali. Obojica volimo nogomet, premda mi Glenn kaže da sam seljak jer navijam za Liverpool. Fuckin’ twat.

Pričao mi Glenn da je nogomet u Engleskoj otišao u krajnost. Najviši nogometni razred je postao ništa doli skupa igraonica za strance, a pravi istinski nogomet se nalazi u nižim razredima natjecanja. Zapravo, prema njegovim riječima, sve južnije od Birminghama je glupost za strance. London šmondon! Kaže kako su se Englezi smekšali. Pretjeruju s ljudskim pravima i hipersenzibilni su na sve opravdane ili neopravdane podražaje. Sve je zabranjeno ili ograničeno, a kaže, tako nije bilo prije 30-ak godina. Romantična vremena huligana i uličnog nasilja. U Hrvatskoj ga je oduševilo to što se u kafićima smije pušiti i piti, a smiješ i jesti ako si naručiš. Ne može prežaliti pubove koji su pružali isto. Da parafraziram njegove riječi – mi smo 30 godina iza Engleza i to je sjajno. Mislim da upotrijebio riječ “vintage” kako bi opisao RH. Tko bi rekao da je naša, možebitna, zaostalost ipak romantična nekome.

No, morao sam ga pitati, da dovršim ovaj putopis koji je došao k meni, tko su ti pravi Englezi koje non stop spominje?! Ispada da su u njegovim očima Englezi svi oni koji ne vole London, navijaju za Birmingham, eventualno Millwall, rade u ljevaonici ili nekoj sličnoj metalurškoj tvrtki, ne vole Wales, Irsku i Škotsku jer tamo žive seljaci i to je samo za turiste, kao i London, imaju ženu i troje djece i ljubavnicu i svi žive pod istim krovom, kao što to Glenn čini. Puno piju, tamna piva, vole se potući na ulici nakon lokalnog nogometnog derbija, a drogiraju se samo povremeno jer ono, ne treba, ima piva. Teško je nakon svega ne izvući neke paralele s Lijepom Našom i postojeći animozitet spram svega što nije tvoj lokalni kraj. Bilogora do Tokija! Ili bar do ribnjaka u Končanici.

Svatko tko poznaje barem malo englesku kulturu shvaća da je običan Englez jednostavan čovjek. Nimalo glamurozan, a plemstvo neću ni spominjati. Nije me stoga iznenadio Glenn i njegov stil života ni priče o Birminghamu koji jedini vrijedi, dok ostali su “cunts”. Iznenadila me priča koja je ovog Britanca dovela, ni manje ni više, u Osijek. Glennov djed je kao mladić zarobljen na francuskoj plaži 1944. za vrijeme operacije Overlord, ali na strani Nijemaca. U ono tamno doba Endehazije, mladi Slavonac je regrutiran i završio je, bez da ga se puno pitalo, boreći se na pogrešnoj strani. Glenn iz šale kaže kako voli reći da mu se deda borio na plažama Normandije i točka. Koga ionako zanimaju detalji. Dok je zapravo taj mladić tada pucao iz protuavionskih topova po saveznicima. Čak ima i službeno potvrđeno da je oborio američki avion. No, zarobili su ga, odveli u Englesku gdje je i ostao živjeti. Oženio se čovjek i eto zanimljive priče. Istražujući povijest obitelji, Glenn je završio u Osijeku. Svidjelo mu se u Slavoniji, Hrvatska ga je oduševila, pa kupuje kuću u Osijeku. Pronašao se čovjek u našem genijalnom mentalitetu i načinu da odolijevamo promjenama ili napredovanju. A na našu sreću ili nesreću, imamo mi puno zajedničkog s tim Englezima.

Uvodno

Volim pisati. Oduvijek sam volio pisati. Od najranije dobi smišljao sam kratke priče, scenarije u ... Read more

Pitomi običaji, pitomog kraja

Dolazim iz malog sela pored Bjelovara i ponosan sam na svoje porijeklo. No, valjda jedino ... Read more

Odgovori