Anal INTRUDERS

Ima već više od 10 godina kako sam operirao slijepo crijevo. Crvuljak i još nešto na latinskom je točan naziv. Frustrirajuće iskustvo. U pola 4 ujutro, pamtim kao sad, još sam živio kod svojih, s ponedjeljka na utorak, me uhvatio strašan grč južno od pupka. I malo desno. Boljelo je k’o sto vragova. Ja se budala grčim u krevetu, stišćem zube i čekam da prođe. Mislio sam da nije ništa strašno pa da ne budim ukućane zbog gluposti. Oko 6 više nisam mogao trpjeti. Megaseksualac sam i prag tolerancije boli mi je užasno visok, da sam žensko rađao bih trojke bez da bih išta osjetio, ali ovo… Užas!

– Stari ja idem na hitnu. Nešto me boli ne mogu više podnijeti. – priopćio sam svojim budnim ukućanima koji su se već probudili
– Dobro, vidimo se na poslu. – kaže otac koji ne poznaje milost ili bol

Sjeo sam u golfa, a kad živiš u bjelovarskom kraju moraš imati golfa, i pravac hitna. To je bila sredina 12. mjeseca te 2005., padala je neka usrana kiša praćena snijegom. Vjetar je trgao meso s kostiju. Zima, zima. Dođem ja na hitnu, nigdje nikoga. Hodam u krug, vrpoljim se, kao Senna M. U najboljim danima, ne mogu stajati od bolova. Nakon nekog vremena se pojavi sestra pa me odvede doktoru, i pazite sad ovo, doktor me polegne na stol, ja dignem majicu i pokažem gdje me boli, oči mi suze… Gleda on mene zamišljeno i kaže:

– Ma ne boli to tebe jako. Odi ti doma.

Cmulj izraz lica, čak sam pustio i sličan zvuk. Mrak mi je pao na oči. Još sam ga neko vrijeme pokušao uvjeriti da umirem, ali ne. Obukao sam se i krenuo van ostaviti žalu svoju lađu kad me zaustavi sestra i naplati mi 10 kuna “pregled”. Zamislite to. Uzeo sam si taj papirić za uspomenu. Srest ćemo se kad – tad taj doktor i ja. Onakav jadan izađem na kišu. Gledam što dalje. Bol nije popuštala pa sam se samoinicijativno zaputio u kirurgiju. Možda tamo bude više sreće. Tamo sam bio jedina mušterija. Bilo je još poprilično rano. Neki doktor me pregledao i onda je počela panika. Hitno su me poslali na brdo pregleda. Vamo – tamo, drž’ ne daj. Počeli se nešto derati na mene što sam čekao tako dugo. Kao da sam sam htio da mi slijepo crijevo pukne da dođe do komplikacija?! Onda sam im između pregleda ispričao što mi se desilo na hitnoj, pa su me donekle razumjeli. Kao to se događa. Jeeeej!

Nakon strke i panike su me odveli na odjel. Dali su mi krevet i rekli da pričekam. Nitko ništa nije govorio o operaciji. Čekam ja tako. Gledam ove ljude u sobi, oni gledaju mene. Nakon sat – dva dođe neki stažist s punom čašom toplomjera zlobno se smijući. Ovi koji su bili tamo prije mene znali su što slijedi. Mirno su legli na bokove. U međuvremenu sam legao i ja na krevet. Da tip meni toplomjer. Ja ga krenem stavljati pod ruku. Kad ono…

– Mladiću taj toplomjer ne ide tamo.
– Nego kuda bi išao? – zapitam ga ja nevino

Pas mater! Nisam trebao ni pitati. Samo me okrenuo na bok i sprašio toplomjer u prkno. Tek sam tada zaplakao. Više me ništa nije boljelo. Samo sam jecao. Oduzeli su mi ono malo muškosti što sam imao. Gdje vam je dostojanstvo? To mi je bilo najneugodnijih 5 minuta u životu. Nas četvero u sobi, svi na bokovima gledamo u zid i krvarimo u duši. Mrtva tišina. Zar ne postoji neka druga metoda mjerenja temperature?!

Prođe i to. Uskoro dođe onaj isti stažist s brijaćim priborom i obrije mi mošnje. Pas mater! Kaže mi taj mazohist od stažista da ću na operaciju uskoro. Super, pomislih. Nije mi rekao ni kad ni zašto. Kad je odilazio iz sobe mimoišao se s dvije nevjerojatno zgodne sestre koje su vukla onaj krevet na kotače za sobom. Jedna od njih dođe do mene i kaže:

– Skidaj se!
– Ha?!
– Skidaj se mali, što čekaš!

Woohoo! Pomislio sam si ovo bi moglo biti dobro. Boli me jako i sve, ali uvijek imam mrvu snage u rezervi kada su u pitanju random orgije. Kad ono brus. Ode ja u salu. Tamo me sačekao čopor stranaca. Ležao sam gol golcat na stolu pokriven nekakvom krpom. Svezali mi ruke i noge. I vuuuš! Ode krpa. Neki perv je iskoristio gužvu i skinuo krpu. Boga mu poljubim. A oni svi šetkaraju oko mene s onim maskama, smiju se, čini mi se da je jedan u pozadini imao foto aparat i butt plug, a meni neugodno… Odjednom sam se samo probudio u krevetu na odjelu. Nisam pojma imao kada su me uspavali i tko zna što sve radili. Bio sam na par tuluma koji su završili tako. Poslije sam malo kopao po netu ne bih li naišao na kakav dokazni materijal, ali nisam još uvijek ništa pronašao. Netko ima vjerojatno vrlo bogatu kućnu kolekciju.

Ostatak toga dana sam bio drogiran k’o svinjica. Ležao sam u krevetu gol golcat i samo njušio boje oko sebe. Bili su mi i starci tamo, ali ih se ne sjećam baš. Bio sam previše zauzet igranjem s likovima od zraka koja su lebdjeli oko mene. Anestezija je zakon. Cijelu noć su me filali raznim fiziološkim otopinama i mijenjali guske ispod moga kreveta. Dobio sam i nekoliko injekcija protiv bolova. Boli to poprilično, više no što sam očekivao. Drugi dan su nas sve skupa probudili u pola šest da naprave vizitu. Pogodite tko je onda ušetao u sobu? Ona pederčina, karakterna, od stažista s čašom punom toplomjera. Pokušao sam ga odgovoriti od tog zlog nauma, ponudio sam mu čak i mito, ali ništa nije upalilo. Još jednom je oskvrnuo moje dostojanstvo i natjerao me u plač. Pet dana sam bio u bolnici i mogao bih o svakojakom dogodovštinama i novostečenim prijateljima pisati doktorske disertacije. Uistinu se puno toga zbilo tih nekoliko dana. Rehabilitacija i navikavanje na krutu hranu ponovno. Izgubio sam 8 kg tih par dana. Najviše me ipak muči to što smo dnevno imali po dvije vizite. Ujutro i navečer. Pa vi sad izračunajte, računica je posve lagana; broj dana provedenih u bolnici X dvije vizite dnevno X korijen iz svih mojih prolivenih suza na kraju pomnoženo s čašom toplomjera.

Jebem ti zapadnu medicinu. Sve liječe guranjem toplomjera u guzicu. Čovjeka izvuku iz požara, ima opekline trećeg stupnja, vrišti od bolova…

– Brzo! Gurnimo mu toplomjer u guzicu, to će mu pomoći.

Ili, ne znam, kardan uhvati dijete na praznicima kod djeda i bake na selu za vrijeme berbe kukuruza i prepolovi ga na pola.
– Brzo, spojimo ga u jedan komad.
– Hoće li to pomoći?
– Ne, ali gurnuti ćemo mu toplomjer u guzicu i bit će mu bolje.

Čovjek dođe po recepte za neku kremu za proširene vene za svoju nepokretnu babu.

– Dobar dan doktore. Trebam recept za kremu za proširene vene za svoju nepokretnu babu.
– Naravno, samo spustite hlače i nagnite se…

Kud to vodi?! Zar nema nekog drugog načina? Zar mi nisu mogli operirati slijepo crijevo akupunkturom ili nečim drugim za što nije potrebno očitovanje rektalne temperature. Zar zapadna medicina ne zna za ništa drugo osim toplomjera u prkno?! Dobro, malo pretjerujem. Nije ta zapadna medicina ni tako loša. Ipak je sve prošlo ok i možda su mi ti liječnici i spasili život. Tko zna što bi mi se sve dogodilo da mi nisu tutnuli toplomjer u šuleta (riječ šule me neodoljivo podsjeća na Ivu Šulentić) i izvršili operaciju na meni. Možda danas ne bih bio među vama. Ipak, volio bih da su im toplomjeri malo manji…

Fašist domaćice

Ako išta mrzim više od prsta u guzici kojeg dobijem vozeći se javnim prijevozom, hvala ... Read more

Tetkojebac iz provincije

Teško mi je pojasniti u kakvim se ponekad situacijama nađem. Neke budu toliko bizarne da ... Read more

2 komentara na “Anal INTRUDERS

Odgovori